U fokusu

Francuska »Baterija« na Zaglavu

19. svibnja 2020.

...Zbog teških komunikacija bilo je od vanredne važnosti sačuvati unutrašnju plovidbu, to jest između otoka i kopna. Dadoh urediti utvrđenja na otoku Hvaru: bilo je to dragocjeno odmorište koje je trebalo sačuvati, a uskratiti neprijatelju. Otok Brač naoružasmo i zaposjednusmo trupama ... Zapisao je u svojim memoarima Marmont, negdašnji vrhovni zapovjednik francuske vojske za Dalmaciju (1806. - 1809.).  

Napoleonovo zaposjedanje dalmatinske obale i otočja 1806. godine iziskivalo je brza riješenja sa francuske strane po pitanju uspostave obrambenog fortifikacijskog sustava na ovom dijelu istočnog Jadrana. Naime, trebalo je sačuvati netom dobiven teritorij mirom u Požunu 26. prosinca 1805., kojim će Austrija nakon Napoleonove pobjede kod Slavkova (Austerlitza) morati prepustiti Francuzima Veneciju, Istru, Dalmaciju i mletačku Albaniju.  

Prema planu rasporeda protudesantnih uporišta po srednjodalmatinskim otocima, Francuzima je Brač bio posljednja vanjska obrambena linija grada Splita i šire mu okolice. Stoga se godine 1806. na krajnje zapadnoj točki otoka – rtu Zaglav podiže utvrda i postavlja prvotno baterija od četiri, a kasnije sa šest topova. Za radove na utvrdi angažirano je 150 bračkih seljaka, jer Francuzi nisu imali dovoljno ljudstva, a ni sredstava i materijala da bi realizirali projekt njene izgradnje. Kada je dovršena, utvrdava je trebala poslužiti kako za obranu samog otoka, tako i za obranu splitskog područja spriječavanjem ulaska neprijateljskog brodovlja u Splitska vrata. No svrha u konačnici nije poslužila cilju.

Negdje u prosincu 1806., upravo kraj zapadne obale Brača, doći će do pomorske bitke između Rusa i Francuza. Tijekom bitke, koja je nepovoljna završila po Marmontov manji pomorski odred, ruski izviđački brod »Aleksandar« onesposobiti će francusku bateriju od 4 topa na zapadnom rtu otoka. Time se mormarici carske Rusije otvorio prostor za desant na Brač. To će se i dogoditi nakon ruskog napada na francuska uporišta u Hvaru tijekom mjeseca ožujka i travnja 1807. Desant započinje iskrcavanjem ruskih snaga u uvali Osibova južno od Milne. U napredovanju prema ovom bračkom naselju, Rusi zauzimaju sva obližnja uzvišenja, tako da su Francuzi gotovo bili opkoljeni. Ne videći izlaz iz te situacije, francuska posada napušta utvrdu »Bateriju« i povlači se u Milnu, a potom prema sjeveroistoku otoka odakle kreće njihova evakuacija brodovima u pravcu Splita.

Pokušavajući umanjiti posljedice poraza, Marmont će u svojim memoarima prešutiti postojanje utvrde na rtu Zaglav ... Otok Brač je odviše prostran da bismo ga mogli braniti; na njemu nema ni jedne tvrđave, zbog toga povučem malobrojnu posadu i prepustim otok neprijatelju ... Ruska okupacija Brača neće dugo potrajati jer je mirom u Tilsitu 7. srpnja 1807., između carske Rusije i Francuske, ruska flota morala napustiti Jadransko more. To je značilo povratak francuske vlasti na Brač. Tom prilikom general Marmont će izdati zapovijed da se pohapse i kazne svi oni koji su na otoku bezrezervno potpomagali Ruse, naoružavali gusare i širili pobunu protiv Francuza.

Šest godina potrajati će još francuska vlast u Dalmaciji, da bi i potom i ona nestala ostavljajući svoje tragove u infrastrukturnim zahvatima, te kulturnom i obrazovnom životu.  Danas, gotovo zaboravljena utvrda na Zaglavu, svjedok je tog vremena, ali nadasve vrijedan primjer sačuvane vojne arhitekture iz vremena Napoleonskih ratova na istočnom Jadranu (1806. - 1813.).