U fokusu

Vis - Utvrda Jadrana

3. svibnja 2020.

Otok Vis nizom je stoljeća bio ključna utvrda Jadrana. Imati Vis u svojim rukama značilo je imati kontrolu nad ulaskom u Jadransko more i plovidbu njime. Tome su pridonijeli prvenstveno geografski položaj (gotovo na središnjem dijelu Jadrana) i prirodno-geografska obilježja (izvori pitke vode i prirodno zaštićene uvale) otoka. Prateći događaje iz povijesti Visa, jasno je da je njegova strateška uloga u nemalom broju slučajeva nadilazila jadranske okvire. Zapravo, pojedina viška zbivanja uvjetovati će odnos snaga na Mediteranu. Poglavlje vezano uz britansko zaposjedanje otoka u doba Napoleonskih ratova može poslužiti za primjer.

Nije poznato kada je mornarica Ujedinjenog Kraljevstva uočila prednosti Visa kao vojne baze, no neke od sačuvanih prepiski između britanskih časnika jasno naglašavaju stratešku važnost otoka: „Uzimam slobodu da izričito preporučim Vašem Gospodstvu okupiranje otoka Visa koji, kako će Vaše Gospodstvo vidjeti iz zemljovida, leži u najboljem položaju za prekidanje veza između donjeg i gornjeg dijela Jadrana. Ima jednu odličnu luku, a izgradnjom male utvrde na njezinom vrlo uskom ulazu, i s garnizonom od oko stotinu ili dvije ljudi, s našim bismo se bojnim brodom koji kruži Jadranom, mogli suprotstaviti bilo kakvoj sili kakvu bi neprijatelj bio u stanju dovesti protiv nas. …“ (iz pisma kapetana fregate Unité Patricka Campbella admiralu Cuthbertu Collingwoodu). Od sredine 1808. godine Britanci prelaze s riječi na djela. Vis postaje svojevrsno operativno središte Kraljevske mornarice za vojne operacije usmjerene protiv Francuza na Jadranskom moru. Ali ne i samo Kraljevske mornarice. Zborno je to mjesto malteških, sicilijanskih i drugih gusara koji pod zaštitom britanske krune traže svoj udio u plijenu pljačkom francuskih, te ostalih brodova. Njihov angažman podrazumijevao je i razbijanje kontinentalne - gospodarske blokade nametnute upravo od strane Francuza s ciljem da se zaustavi uvoz robe iz Britanije i njenih kolonija na područje Europe.

Vis postaje preveliki trn u oku Napolena. Doista prevelik. Gotovo da Francuzi nemaju nikakvu kontrolu nad Jadranom. Napoleon povlači potez i naređuje da se Vis što prije osvoji. U predvečerje 12. ožujka 1811. francusko-talijanska flota iz Ancone predvođena kapetanom Bernardom Dubordieuom stiže pod Vis. Bitka započinje slijedeći dan u ranim jutarnjim satima. Epilog bitke je poražavajući za Francuze. Britanci (sa četiri broda) odnose pobjedu nad nadmoćnijim francuskim brodovljem (flota od deset brodova). Mada se u tom trenutku to nije moglo znati, bio je to definitivni kraj Napoleonovih nastojanja za preuzimanjem Visa i uspostavom konačne kontrole nad Jadranskim morem.

Neposredno nakon izvojevane pobjede nad francuskom flotom, Britanci donose odluku o utvrđivanju Visa. U travnju 1812. inženjer kapetan Henrison započinje s podizanjem tvrđava King George III (ime dobiva po tadašnjem kralju Jurju III), Bentinck, Wellington i Robertson (nazvani prema imenima pojedinih časnika), raspoređenim po istaknutim uzvišenjima u uvali svetog Jurja (Viška luka). Neke će od ovih tvrđava odigrati važnu ulogu u znamenitoj Viškoj bitci u srpnju 1866. Pored utvrđenja u spomenutoj uvali, britanski plan fortificiranja podrazumijevao je i uspostavu stražarski – izvidničkih položaja i baterija na ostalim istaknutim otočnim točkama. Utvrđuje se i kula u Komiži.

Mirovnim kongresom u Beču (1814. - 1815.), koji je uslijedio nakon konačnog kraha vlasti Napoleona I Bonaparte u Europi, carska Austrija preuzima Dalmaciju. Britanska vojska 26. srpnja 1815. predaje Vis svojoj saveznici iz antinapoleonovske koalicije. Već slijedeći dan Kraljevska flota isplovila je prema Malti.     

Moja Županija

Autor fotografija: Lino Ursić