U posljednjih tridesetak godina stižu brojne nove priče o slučajnom ili namjernom unosu stranih biljnih i životinjskih vrsta u Jadransko more, a koje predstavljaju vrlo rizičnu situaciju za morsko stanište. Ako ove vrste nemaju prirodne neprijatelje u novom staništu, onda se nekontrolirano šire. U nekim slučajevima priroda pronađe načine kako bi se očuvala od njihovog invazivnog djelovanja, kao npr. u slučaju alge Caulerpa taxifolia.

Caulerpa taxifolia - "alga ubojica"

Ovu zelenu algu nazivaju i "algom ubojicom". Prije nego ju je priroda svela na minimum, u podmorju su se primjenom različitih tehnika odvijala brojna nastojanja njezinog suzbijanja i uklanjanja. Alga osvaja morsko dno brzim razmnožavanjem, pri čemu potiskuje autohtonu floru i faunu. Stoga je potrebno upoznavanje s biologijom i karakteristikama invazivnih vrsta (ribe, rakovi, alge, plaštenjaci…), njihovim djelovanjem na morska staništa, načinima razmnožavanja i prijenosa na druga staništa, (npr. strujama, sidrima, ribarskim mrežama…), ali i mogućnostima poduzimanja mjera zaštite našeg mora. Ponekad svojim neznanjem možemo napraviti još veću štetu morskom okolišu, npr. čupanjem alge Caulerpa taksifolia, što joj pogoduje u razmnožavanju.

Caulerpa racemosa - razarajuća "smrdljiva alga"

Među invazivne biljke koje imaju veliki utjecaj na ekosustav Jadranskog mora spada i alga Caulerpa racemosa. To je relativno nova vrsta zelene alge koja ima još veći razarajući utjecaj od alge Caulerpa taxifolia. Zbog guste mreže rizoida, ona zadržava detritus, uslijed čeka dolazi do tzv. gušenja morskog dna, tj. do pojave anoksije. Ovu algu nazivaju i "smrdljivom algom" jer na morskom dnu stvara stanje bez kisika, pri čemu se razvija sumporov dioksid. Uz nju, u današnje vrijeme najveći invazivni potencijal ima nova vrsta smeđe alge Stypopodium schimperii koja potječe iz Indijskog oceana, a do nas je vjerojatno stigla preko Sueskog kanala.

Nove riblje vrste preuzimaju dominaciju - plavi rak, strijelka, papigača…

Invazivne vrste mijenjaju bioraznolikost morskih staništa preuzimajući dominaciju nad domaćim (autohtonim) vrstama. Vrste kao što su plavi rak, ribe strijelka, papigača i dr. u Jadranskom su se moru već prilagodile novom okolišu i uvjetima, pri čemu rade štetu ekosustavu i našem ribarstvu.

Njihovo negativno djelovanje, uz to što potiskuju domaće vrste i narušavaju im staništa, dovodi do poremećaja okolišne ravnoteže smanjivanjem gustoće pojedinih populacija i gubitkom genske raznolikosti. Negativno se djelovanje očitava se i kroz smanjivanje otpornosti ekosustava na klimatske promjene. Neke od invazivnih vrsta mogu biti prijenosnici zaraznih bolesti.

Toplije more mijenja ekosustav - tropikalizacija Sredozemnog mora

Sredozemno je more prirodnim Gibraltarskim tjesnacem povezano s Atlantskim oceanom. Umjetnim Sueskim kanalom povezano je s Indijskim oceanom preko Crvenoga mora. Uslijed klimatskih promjena temperatura Jadranskog mora u posljednja tri desetljeća raste za 0,03 stupnja Celzijeva godišnje, zbog čega dolazi do lagane tropikalizacije mora. Porast temperature u Jadranu pogoduje tropskim vrstama koje ulaze i prilagođavaju se životu u njemu.

Većina vrsta dolazi kroz Sueski kanal, a nazivaju se lesepsijski migranti. Sredozemno je more jako osjetljiv ekosustav koji narušavaju veliki izlovi, prekomjerni pomorski transporti, bušenja zbog nafte, zagađenja i sl. Zbog velikog izlova i krivolova pojedine invazivne vrste nemaju prirodnih neprijatelja poput morskih pasa i većih riba.

Uzroci unosa stranih vrsta su i ispuštanja brodskih balastnih voda, prebjezi iz akvarija i dr. U slučaju pronalaska ili ulova invazivnih vrsta, pogotovo onih koje su u Jadranu sporadično pronađene, potrebno se obratiti Institutu za oceanografiju i ribarstvo ili drugim bližim istraživačkim institucijama. Znanstvenoj su zajednici jako važni i vaši podaci radi daljnjeg praćenja i djelovanja, npr. podaci o vremenu pronalaska, što detaljnija pozicija (lokacija), dubina i materijalni dokazi, po mogućnosti foto ili video dokazi.

Oprez kod rukovanja nepoznatim ribljim vrstama, neke su vrlo opasne!

Kod rukovanja nepoznatim organizmima potreban je veliki oprez. Npr. riba paun (lav) ili vatrenjača (Pterois miles) imaju otrovne bodlje od kojih osjetljive osobe mogu čak i umrijeti. I sljedeće su ribe posebno opasne za ekosustav našega mora: plavotočkasta trumpetača (Fistularia commersonii), srebrenoprugasta četverozupka (Lagocephalus sceleratus) i tamna mramornica (Siganus luridus).

Tekst: Marijana De Marchi, prof. ribarsko-nautičke skupine predmeta i mentorica eko grupe Zdravo more, Pomorska škola Split, foto: Marijana De Marchi i učenici eko grupe