U svezi problematike odluka o koncesiji za posebnu upotrebu pomorskog dobra koje daju pojedine jedinice lokalne samouprave radi izdavanja građevinskih dozvola za građenje građevina na pomorskom dobru koje će nakon izgradnje imati karakter općeg dobra, radi ujednačene prakse mišljenje je dalo Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja RH. Prema njihovom tumačenju, gradnja takvih građevina kao što su stube i drugi pristupi do plaže, izgradnja sunčališta ili šetnice na pomorskom dobru prema odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, nemaju za posljedicu djelomično niti potpuno isključenje pomorskog dobra, već prema tom Zakonu, predstavljaju poslove redovnog upravljanja pomorskim dobrom koje je u djelokrugu jedinica lokalne samouprave.
Slijedom navedenog, kao i imajući u vidu da se prema Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama koncesija ne daje za redovno upravljanje pomorskim dobrom, odredba članka 109. stavka 4. Zakona o gradnji ne odnosi se na dokazivanje pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole za građenje stuba i drugih pristupa do plaža te građenje sunčališta i šetnica na pomorskom dobru, već se smatra da u takvom slučaju pravni interes za izdavanje građevinske dozvole ima jedinica lokalne samouprave na čijem se području namjerava graditi uz suglasnost Ministarstva mora i infrastrukture iz koje je vidljivo da se u konkretnom slučaju radi o radovima koje obuhvaćaju poslovi redovnog upravljanja pomorskim dobrom, stav je Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja.
U postupku izdavanja građevinske dozvole, prema Zakonu o gradnji, određeno je da investitor uz zahtjev za njeno izdavanje obvezno prilaže dokaz pravnog interesa za izdavanje iste. Što se smatra dokazom pravnog interesa, taksativno je propisano odredbom člana 109 Zakona o gradnji. U slučaju pomorskog dobra, dokazom pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole u pogledu nekretnine na kojoj stjecanje stvarnih prava nije moguće ili se prema posebnom zakonu pravo građenja stječe koncesijom, smatra se ugovor o koncesiji kojim se stječe pravo građenja. Dakle, pravni interes za izdavanje građevinske dozvole za građenje na pomorskom dobru investitor dokazuje ugovorom o koncesiji.
Podsjećamo, sukladno Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama, posebnom upotrebom pomorskog dobra smatra se gradnja na pomorskom dobru građevina:
- za potrebe vjerskih zajednica,
- za obavljanje djelatnosti na području kulture, socijalne skrbi, odgoja i obrazovanja,
- znanosti, informiranja, športa, zdravstva, humanitarnih djelatnosti i druge djelatnosti koja se ne obavlja radi stjecanja dobiti,
- infrastrukturnih objekata (ceste, pruge, vodovodna, kanalizacijska, energetska, telefonska mreža i sl.),
- za potrebe obrane, unutarnjih poslova, regulaciju rijeka i drugih sličnih infrastrukturnih objekata.
Posebna upotreba pomorskog dobra razlikuje se od redovne jer se posebnom upotrebom pomorsko dobro djelomično ili potpuno isključuje iz opće upotrebe i daje na posebnu upotrebu, u opsegu i pod uvjetima koji se uređuju odlukom i ugovorom, sukladno Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama. Naime, redovno upravljanje pomorskim dobrom predstavlja brigu i zaštitu pomorskog dobra koje je općoj upotrebi, a nadležnost za redovno upravljanje ima jedinica lokalne samouprave na čijem području se nalazi pomorsko dobro i to sukladno usvojenom godišnjem planu.
Objašnjenje Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja RH