Fenomen poznat kao „efekt staklenika“ za posljedicu ima povećanje temperature na Zemlji. Zagrijavanje Zemlje događa se kao posljedica povećanja emisije stakleničkih plinova, najviše ugljičnog dioksida koji zadržava sve veće količine sunčeve energije u atmosferi. Većina se te zadržane topline pohranjuje u oceanima i utječe na temperaturu morske vode i kretanje morskih struja.
Sve veće temperature utječu i na topljenje ledenjaka. Budući da se ukupna površina globalnog ledenog i snježnog pokrova smanjuje, sunčeva energija reflektira se natrag u svemir i dodatno zagrijava planet. To dovodi do utjecanja većih količina slatke vode u oceane, što dodatno mijenja morske struje. Znanstvenici su uočili usporavanje, tj. slabljenje morske struje unutar složenog strujnog sustava Atlantskog oceana.
Do kraja stoljeća razina mora će porasti i do 80 cm!
Morske struje i njihova cirkulacija izvor su života na Zemlji. Znanstvenici predviđaju da će do kraja ovoga stoljeća razina mora u Europi (u prosjeku) porasti za 60 do 80 centimetara. Porast mora zabilježen je tijekom 20. stoljeća, a posljednjih desetljeća očitava se tendencija njegovog ubrzanja. Uglavnom je posljedica toplinskoga širenja morske vode zbog zagrijavanja, pri čemu topljenje ledenjaka i ledenih ploča pridonosi njezinom povećanju (prvenstveno antarktičke ledene ploče).
Još je mnogo posljedica za more i oceane uslijed klimatskih promjena. Apsorpcija ugljičnoga dioksida omogućava protok ugljičnog dioksida iz atmosfere u more i ima važnu ulogu u ublažavanju „efekta staklenika“. Za nju je zaslužan fitoplankton. Ovaj proces poznat je pod nazivom “biološka pumpa”. Procjenjuje se da je 40 % ugljičnoga dioksida otpuštenog od početka industrijske revolucije apsorbirano u oceanima. Međutim, promjene u kretanju morskih struja u oceanima utječu na količinu ugljičnoga dioksida koji one mogu apsorbirati i pretpostavlja se da bi upravo veće promjene u apsorpciji mogle dovesti do povećanja ugljičnoga dioksida u atmosferi, što bi dodatno doprinijelo klimatskim promjenama.
Zakiseljavanje oceana i veći salinitet u Jadranu ozbiljne su prijetnje morskom okolišu
Također, apsorpcija veće količine ugljičnoga dioksida u oceanima, koja za posljedicu ima zakiseljavanje oceana, predstavlja prijetnju morskom okolišu i utječe na fotosintezu morskih biljaka. Već se sada bilježe smanjivanja pH vrijednosti u svim oceanima i morima Europe.
Klimatske promjene utječu na promjenu kruženja vode na Zemlji. S jedne strane, dovode do ekstremnih oborina i poplava, a s druge strane, do ekstremnih suša s nestašicama vode i katastrofalnih požara. Dugogodišnja mjerenja saliniteta bilježe njegov porast na površini i u intermedijarnom sloju od 2017. godine. Navedene je godine po prvi put zabilježena vrijednost saliniteta preko 39 ‰ u južnom Jadranu i na Palagruškom pragu (od površine do tridesetak metara dubine).
Dio su uzroka povećanja saliniteta i klimatske promjene. Salinitet uz temperaturu i dostupne hranjive soli ima važnu ulogu u moru, a njegove promjene mogu imati značajan utjecaj. Stoga, buduće temperature mora i oceana, ali i migracije organizama u njemu ovisit će i o budućem zagađenju Zemlje ugljičnim dioksidom i ostalim stakleničkim plinovima.
Tekst i foto: Marijana De Marchi, prof. ribarsko-nautičke skupine predmeta i mentorica eko grupe Zdravo more, Pomorska škola Split